12. Memorijalni malonogometni turnir „Stevica Šovakov“ – u sjećanje na prerano preminulog mladića iz Gajića

27.kolovoz poseban je datum već 12 godina u selu Gajić. Riječ je o rođendanu i velikom nogometnom turniru u čast  Stevici Šovakovu, mladiću koji je prije 11 godina izgubio bitku s opakom bolesti  sarkomom vratne kralježnice. Stevica je u 24. godini života, inače student Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu, preminuo 2008. godine unatoč silnim naporima liječnika i obitelji te podršci prijatelja.

Pet mjeseci nakon smrti, obitelj je organizirala nogometni turnir njemu u čast na posjedu obiteljske kuće u Gajiću, koji je do danas postao prepoznatljiv i na koji dolaze i mladi i stari, Stevicini nekadašnji prijatelji koji ga nikada nisu zaboravili, ali i oni koji su samo čuli za njega i rodili se nakon njegove smrti. Stevicina borba započela je potkraj 2004. godine, kada mu je dijagnosticirana bolest. Prvi puta je iz bitke za život izašao kao pobjednik, te je 4. lipnja 2006. održano posebno misno slavlje u crkvi sv. Barbare u Dražu koje je predvodio vlč. Josip Kuzmić u čast oporavka. Uz obitelj i brojne prijatelje, poznanike ali i one koje je upoznao u svojoj najvećoj životnoj borbi, istaknula se časna sestra Kaja (tada fizioterapeutkinja Bizovačkih toplica) koja je odigrala značajnu ulogu u ozdravljenju ovog hrabrog mladića.

Na žalost, bolest se vratila i Stevica je preminuo 28. ožujka 2008. godine. Ove godine, turnir je ušao u 12. izdanje i ponovno okupio veliki broj ljudi uz 8 ekipa. Prije samog turnira, održana je kraća komemoracija na gajićkom groblju, na posljednjem počivalištu Stevice Šovakova, a molitvu je vodio velečasni Josip Kuzmić iz Draža, u nazočnosti obitelji: brata Adama s obitelji; oca Adama i majke Eržike; te najbližih prijatelja s kojima je djelio školske klupe i studentske dane.

Njegovi prijatelji stigli su iz brojnih mjesta diljem Hrvatske i susjedne Mađarske, a mnogi od njih ostali su u prijateljskim odnosnima i godinama nakon njegove smrti.

– Ovdje smo danas da se i dalje prisjećamo našeg Stevice, koji iako nije fizički s nama, mi osjetimo njegovu energiju. On živi i dalje u našim srcima i mislima, rekli su na turniru Adam iz Županje, Stevicin prijatelj s fakulteta i Daniela iz Belog Manastira, Stevicina prijateljica iz osnovne i srednje škole.