U srijedu 26. veljače povodom Dana ružičastih majica održana je uz brojne radionice i kazališna predstava „Želim život bez nasilja“. Riječ je o autorskoj predstavi Dramskog studija za mlade koji djeluje pri Gradskom kazalištu Beli Manastir, a koja je (ponovno) rađena u suradnji s Odjelom prevencije Policijske uprave osječko – baranjske i Županijskim Savjetom mladih. Glavnu ulogu ponijela je Laura Lamza, maturantica belomanastirske Gimnazije, koja je inače prava amerikanka, rođena u Chicagu. Laura je u kazalište došla krajem 2017. godine, a do sada je ponijela tek manje uloge u božićnim programima i kazališnoj predstavi za djecu „Oaza kućnih maza“ prema tekstu Tode Nikoletića. Ovo joj je prva ozbiljna kazališna predstava u kojoj glumi.
-Ovu predstavu smatram još jednim jako dobrim projektom na kojemu radimo i za kojeg se trudimo dati sve od sebe. Za mene ova predstavlja zapravo izazov. Izazov u kojem smo mi kao glumci dužni prenijeti poruku mladima, da nas publika čuje, da spriječimo nasilja i pomažemo žrtvama, kaže Laura, koja nakon Gimnazije ima želju upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagreb jer ondje se ima smjer dramaturgija.
– Volim glumu, volim dolaziti na probe jer to mi daje mogućnost, ne samo da se zabavljamo i smijemo jer možemo na daskama koje život znače biti sve što u mašti poželimo, već i da radimo ovakve edukativne predstave koje šalju poruku, koje se tiču društva u kojem živimo, poručuje Laura.
Predstava govori o životu 17-godišnje gimnazijalke koja se doselila u novi grad. Dolaskom u novi razred, dvije su učenice uočile priliku da uplašenoj i novoj školskoj kolegici zagorčaju život jer im je dosadno. Djevojku najprije maltretiraju na emotivno psihičkoj razini, zatim i putem društvenih mreža preko kojih se očituje internetsko nasilje. Kulminacija vršnjačkog nasilja dovodi do fizičkog sukoba i žrtva u očaju želi počiniti samoubojstvo. „Priča ima snažnu poruku i sretan završetak te prikaz stvarnog stanja mladih po pitanju vršnjačkog nasilja u Republici Hrvatskoj temeljenog na istraživanjima koja su se provodila uz nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. A upravo Laura, koja je ponijela ulogu žrtve, misli kako je zapravo vrlo teško i nezahvalno nositi takvu ulogu.
– Bilo je na emotivnoj razini teško raditi. Trebalo mi je vremena da shvatim kakav je to osjećaj kad si žrtva bilo kojeg oblika nasilja. Uz puno razgovora, usmjeravanja i saznanja o istinitim događajima to sam spoznala i osjećala sam loše. Zaista je grozan osjećaj kada vas netko ruga, ismijava, ponižava i zlostavlja samo zato što mu se tog trenutka ne sviđate. Iako na kraju predstave pomiješale su mi se emocije. Bio je fantastičan osjećaj ponijeti glavnu ulogu. Neću lagati, osjećala sam strah i pozitivnu tremu, ali sam bila presretna da smo uspjeli, da je publika zadovoljna. Vidjela sam i par učenica koje su zaplakale i znala sam da smo dobro odradili svoj posao, kaže Laura.
I zaista na obje izvedbe (12.30h i 18.30h) kazalište su posjetili učenici i profesori Gimnazije Beli Manastir te Prve i Druge srednje škole, ukupno 550, a nekoliko učenika izašlo je iz kazališta sa suzama. Jedna je djevojka izjavila da ju je predstava jako pogodila jer je njezina prijateljica bila žrtva vršnjačkog nasilja. Predstavu je pogledao i belomanastirski gradonačelnik Tomislav Rob sa svojim zamjenicima, Marko Kapular, predsjednik Županijskog Savjeta mladih, Ivan Pakšić, voditelj Odjela prevencije Policijske uprave osječko – baranjske, kao i predstavnica zdravstvenog odjela Osječko – baranjske županije.
-Mislim da je dar biti član Gradskog kazališta Beli Manastir. Ekipa je super, svi su uvijek iskreni, vedri, nasmijani i raspoloženi. Naše kazalište puno putuje i na taj način stvaramo prelijepe uspomene zajedno. Naša ravnateljica Daniela Taslidžić Herman je uvijek tu za nas. Imamo joj se mogućnost obratiti i reći što nas muči u bilo koje doba dana. Uvijek će nas saslušat i pokušat pomoći. Na probama se uvijek maksimalno trudimo a uz stručne suradnike i napreduje, zaključuje Laura. Predstava u petak 28. veljače igra u Domu kulture u Našicama.
