Svetkovina Svih svetih, koju Katolička Crkva slavi 1. studenoga, jedan je od najvažnijih blagdana u liturgijskoj godini. Tog dana vjernici se sjećaju svih svetaca – kako onih koji su službeno proglašeni svetima, tako i nebrojenih anonimnih pravednika koji su tijekom života živjeli vjeru, ljubav i dobrotu, a nisu nikada bili javno prepoznati.
Crkvena liturgija naglašava da središte svetkovine nije smrt, već život u punini, zajedništvo s Bogom i vjera u uskrsnuće. Poruka blagdana upućuje na nadu da je svetost moguća za svakoga čovjeka, bez obzira na položaj, bogatstvo ili društveni status. Sveti su uzor, ali i poziv svim vjernicima da u svakodnevici žive evanđeoske vrijednosti – mir, ljubav, praštanje i suosjećanje.
U Katoličkom kalendaru Svi sveti označeni su kao svetkovina i ujedno su državni blagdan i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Tradicionalno, toga dana obitelji posjećuju groblja, uređuju grobove svojih najmilijih te pale svijeće i polažu vijence u znak sjećanja i zahvalnosti. Paljenje svijeća simbolizira svjetlo uskrsnuća i nadu u vječni život, dok tišina groblja postaje prostor molitve, prisjećanja i zahvalnosti.
Iako se na Svetkovinu Svih svetih često moli i za preminule, liturgijski spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan – obilježava se dan kasnije, 2. studenoga. Tada vjernici posebno mole za duše svojih pokojnika, tražeći da im Bog udijeli vječni mir. Oba dana duboko su ukorijenjena u hrvatsku tradiciju, povezujući obiteljske, duhovne i kulturne vrijednosti.
Svetkovina Svih svetih stoga nije samo dan sjećanja, nego i dan svjetla, zajedništva i nade – trenutak u kojem se spajaju prošlost, sadašnjost i vječnost, podsjećajući da život ne završava smrću, nego prelazi u puninu postojanja u Božjoj ljubavi.
