Sve ono što je izvan posude, više nije u nadležnosti Baranjske čistoće već jedinice lokalne samouprave (JLS).
Unatoč nizu mogućnosti razvrstavanja, odlaganja pa i recikliranja otpada, divlja odlagališta i dalje su ogroman hrvatski problem. Što komunalne tvrtke čine i što mogu učiniti, za portal AgroKlub pojasnio je direktor Baranjske čistoće Damir Paulić.
U Baranji, kao i u svakom drugom mjestu u Hrvatskoj nažalost postoje divlje deponije. Svi smo se susreli s lokacijama gdje nesavjesni pojedinci nepropisno odlažu otpad – uz cestu, u kanale pa i rubove šuma.
Sve ono što je izvan posude, više nije u nadležnosti Baranjske čistoće već jedinice lokalne samouprave (JLS).
Direktor Baranjske čistoće objasnio je koji je problem divljih deponija i kome se građani, odnosno mještani lokalnih mjesta trebaju javiti.
Ako građanin primijeti da netko baca otpad u kanal uz cestu, ili rub šume, ako ga fotografira, kome da pošalje, prijavi počinitelja?
U pravilu bi to trebalo javiti komunalnom redarstvu JLS-a. Baranjska čistoća ne može samostalno i samoinicijativno odlučiti da će ići skupljati neko smeće koje je razbacano na ulici, kanalu i slično. I mi kad primijetimo, i naša je dužnost da to prijavimo JLS, a može se prijaviti i inspekciji. Oni izdaju tada nalog nama, ali tek u zadnjem koraku. Prvo bi oni kao komunalni redari trebali izdati rješenje, mjeru, nalog za počinitelja. On se nekad zna, a nekad ne.
Prema zakonu, ako se nađe određena količina divljeg otpada na poljoprivrednoj površini, a ne zna se tko je počinitelj, tada inspekcija daje nalog, rješenje, da je vlasnik zemljišta dužan o svom trošku to ukloniti.
E sad, svaki taj koji je dobio nalog da to ukloni, ili će ga sam ukloniti ili će tražiti uslugu od nekoga drugoga, najčešće od nas. Mi postupamo isključivo po nalogu onoga tko je ovlašten. Taj koji je zatražio od nas, dao nama nalog za pružanje usluge, dužan je to nama i platiti.
Najčešće vlasnici poljoprivrednih površina, šuma, kanala nakon utvrđenja počinjenja upućuju nalog nama, pa mi vršimo kao uslugu koju zasebno naplaćujemo. To je ključna činjenica.
Problem utajivača
Imamo primjere da se na mjestima nekadašnjeg nepropisnog odlaganja otpada, postave table upozorenja. Danas postoji infrastruktura, postoje dobre alternative zeleni otoci, reciklažna dvorišta.
Prije su postojali zeleni otoci koji kao takvi više ne funkcioniraju u praksi, što se promijenilo ustrojem reciklažnih dvorišta. Kod nas više nema zelenih otoka, oni su uklonjeni, iz razloga što ljudi ne razumiju i mislili su da se tu moglo bacati sve i svašta. Oni su zamišljeni da će funkcionirati na savjesti i poštenju građana te da će se tu razdvajati otpad, a preko noći se pretvore u divlje odlagalište.
Pojedine ruralne zajednice i nadalje ilegalno “zbrinjavaju” glomazni otpad? Imamo primjere divljih deponija koje i dan danas funkcioniraju uz blagoslov lokalne vlasti.
To je smiješno i nevjerojatno, da netko tko je predstavnik vlasti u provođenju zakona savjetuje divlje odlaganje. Vi ako se nađete u potrebi da odložite neki kućni otpad, imate pravo doći na reciklažno dvorište, identicifirati se i besplatno odložiti otpad, onaj koji je u popisu tog odlagališta definiran.
Postupamo jako puno, mi kao javni pružatelj usluga stalno vršimo edukacije, javno smo prisutni, preko portala, novina, radio emisije svakog četvrtka gdje se svatko može javiti gdje će dobiti savjet i uputu. Problem je što postoji uvijek jedan broj onih skrivenih, koji izbjegavaju javnu obvezu da se registriraju i postanu korisnik pružanja naše usluge. Ti utajivači koji se ne žele prijaviti smatraju da im je puno jeftinije i bolje da svoj otpad bacaju ilegalno na razno-razne načine, često u noći bacanjem u prirodu odnosno okoliš ili u tuđe posude da ga se riješe.
Svaka općina je područje za sebe
Kakve su kazne za takve pojedince?
Taj dio nije u našoj nadležnosti. Ukoliko se dogodi da građanin uslika nekoga da ilegalno odlaže otpad u tuđe posude ili baca u prirodu, ako se identificira ta osoba, to je za komunalno redarstvo. Svaka općina je područje za sebe. Taj sustav funkcionira, ali slabo. Nije stvar ako je smeće samo razbacano po ulici, već i ako je razbacano u vašem dvorištu.
Vi ste vlasnik dvorišta, ali to ne znači da tamo možete raditi cirkus jer taj otpad naružuje izgled i same ulice i tada komunalni redar ima obvezu dati nalog da ga sredite, kao što vam mogu dati nalog da maknete rublje s balkona, iako se radi o vašem stanu.
Naše ovlasti za represiju odnose se isključivo na takozvane prekršaje koji su u domeni ugovornih kazni, a to se isključivo odnosi jesu li kante uredne, je li sadržaj u njima sukladan pravilima. Ta se kazna kreće u rasponu od 300 do 500 nekadašnjih kuna po korisniku, za što se izdaje poseban račun. Fotografira se i to postaje polazna točka za utvrđenje i kažnjavanje počinitelja.
“Pored tih, postoje i druge kazne, recimo ugovorne kazne su vrlo česte zbog neprijavljivanja, tu mi jako dajemo truda i intenziviramo taj proces jer postoji još uvijek broj utajivača, neprijavitelja usluge i na njih vršimo pritisak da prijave korištenje usluge.”, rekao je Damir Paulić.
Cijeli tekst možete pročitati na portalu Agroklub.
