Uvijek nasmijani, 46-godišnji Kristijan Bradarić iz Osijeka, tijekom Adventa u Baranji plijenio je pozornost u Kneževim Vinogradima i Belom Manastiru svojim veselim izdanjem Djeda Božićnjaka. A kada se ne spušta kroz dimnjake, glumi u glazbenim spotovima i kazališnim predstavama te se amaterski bavi fotografijom. Nasmijao je publiku u mono komediji „Ja, inspektor“ povodom Europske Noći kazališta igrajući u Belom Manastiru, a onda je u prosincu obukao crveno odijelo i krenuo uveseljavati brojnu djecu.
U vrijeme blagdana, nosili ste ulogu Djed Božićnjaka. Kakva su vam dosadašnja iskustva, nakon premijere predstave „Misija: Sjeverni pol?“
Uloga Djeda Božićnjaka je jedna meni u potpunosti opuštajuća i vesela uloga. U tim trenutcima se često translatiram nehotično u glave i misli te djece i pokušavam sebe vidjeti njihovim očima. Često mi dolaze paralelne slike mene kao maloga dječaka i mojih fizičkih i misaonih susreta sa dječjim predstavama, ceremonijama dodjela poklona i situacijama u kojima se kao mali dječak istinski bezgranično veselim i prije i poslije predstave. Nema tu da me netko ne bi pogrešno shvatio sa moje strane nekog „posebnog truda“ ili nikad se ne bih izrazio „naprezanja“ sa htjenjem da to „odglumim“ što bolje, jer nema tu glume. Ja sam u tim trenutcima uistinu pravi pravcati Djed Božićnjak, Djed Mraz. Ja sam uistinu onaj pravi istinski lik koji donosi i sebi i drugima u tim trenutcima sreću… to ne pripremam, to ne vježbam, to jednostavno iz mene izvire i teče – i siguran sam da je to bezgranična sreća, jer sreću srećom uistinu znam prepoznati i u sebi i u drugima i na tome sam zahvalan. iskustvo – prelijepo, očaravajuće, sretno, zahvalno što mogu osobno upijati i dijeliti sreću u isto vrijeme.
Nedavno smo vas za Noć kazališta gledali u mono-komediji „Ja, inspektor“ koja nosi 8 različitih uloga. Je li vam to bio veliki izazov?
Da! Bio mi je veliki izazov i još uvijek je! Jako sam ponosan na tu predstavu, na taj lik, na tu Noć i na samoga sebe. I bit ću neizmjerno iskren: dugo, dugo, stvarno dugo nisam bio ponosan na samoga sebe… jer na žalost rekao bih da patim od perfekcionizma koji se često sa strane drugih gleda kao osobina puna superlativa i koji se često naziva osobinom uspjeha, ali često baš taj perfekcionizam je prijetnja i opasnost vlastitom sebi, jer perfekcionizam ne dozvoljava osobi koja je tome sklona, a baš eto meni, da prema sebi, svome vlastitom ja, bude/budem češće blag i zahvalan. To se meni često događa, ali ovaj puta evo zahvaljujem sebi što sam perfekcionista. Nagradio sam sebe sa suzama radosnicama nakon odigrane predstave pred cijelom publikom i to bez srama. Ja sam muškarac koji ne skriva suze. Upio sam u sebe svaki zvuk pljeska. Evo i sad čujem taj pljesak i povike hvale i ježim se i opet mi suze oči! Ova predstava mi je dala mogućnost da napokon nagradim sebe za nešto meni jako bitno i osobno jako jako veliko. U pitanju je pobjeda u borbi sa vlastitim umom i emocijama. O tome nekom drugom prilikom i nekom drugom tematikom, ali dat ću vam samo hint. Terapija!!!
Kakav je osjećaj igrati pred punom dvoranom?
Prelijep! Pogotovo mi je bio lijep osjećaj jer me za Noć kazališta došla pogledati ogromna količina mojih prijatelja. To je vjetar u leđa, to su krila, to je znak da sam među ljudima! Ali naglašavam i obećavam – spreman sam tu istu predstavu, baš tu mono-komediju „Ja, Inspektor“ sa istom količinom energije odigrati i pred „praznom“ dvoranom i jednako ju tako žestoko odigrat bez suzdržavanja i poštede, odigrati ju samome sebi za gušt … U ovu predstavu jako vjerujem i mišljenja sam da može dobaciti daleko…možda dobaci do Australije – Pertha!? To ću vam objašnjavati isto nekom drugom prilikom – zanimljiv sam vam ja lik, vjerujte mi iako imam 46 godina zanimljiv sam i dalje samome sebi, još sam i dalje nedovoljno neistražen, a ja sam vam pravi pustolov po tom filozofskom pitanju sam pravi explorer ! Kada tu predstavu glumim, glumim ju iz srca i vjerujem da ona ide jednako sa istim žarom i pred velikim auditorijem i pred malim brojem gledatelja, .jer uistinu vjerujem u ovo što radim i to izgleda neizmjerno volim! Nadam se da će tako biti sa svim ostalim predstavama i nastupima. Jer nekako mi se čini da baš svemu što volim i baš prema svemu što mi je bitno pristupam tako bez zadrške i bez kalkulacije. Ja sam primjer hodajućeg emocionalnog pojačala, svaka emocija koja u mene uđe izađe pojačana minimalno 2,5x vanka…
No, osim kazališne glume, vi glumite i u video spotovima. Za koje pjevače/ glazbene sastave ste ponijeli uloge i kakvo vam je to bilo iskustvo?
Da eto izgleda mi se posrećilo. Život vas nekad gazi, a nekada mazi! Po ovom pitanju me mazio, pa idemo redom: Glumio sam u spotu rock grupe Kratak Fitilj iz Valpova, za pjesmu „Lezije“ u veljači prošle godine. Tu sam nastupio kao jedan od aktera naše zajedničke skupine amaterskih glumaca iz AK Belišće sa kojima sam zajedno sad će biti točno godinu dana. Taj spot je očito bio odskočna daska za dalje jer tu su me prepoznala određena ključna lica za sve ostale angažmane. Kažu da imam ono nešto i da brzo upijam i odrađujem zadane glumačke zadatke koji se stvaraju u mahu i da im je jako lako sa mnom raditi. Ista rock grupa me odlučila angažirati za spot u kojem glumim lik Djoke Bystrinskog iz istoimene pjesme u lipnju 2024. E tu sam procvjetao!!! Uz dogovor sa frontmenom grupe Matijom Karšom dobio sam dozvolu da i na javnim društvenim mrežama koristim taj alias za male video uratke koji opisuju taj duhoviti šarm lika Djoke Bystrinskog. To je stvarno bilo užitak raditi, i još sam Djoka Bystrinski ….a iz tog se i izrodio i prvi Stand Up lika Djoke Bystrinskog koji je bio „predgrupa“ i kao takav najava za koncert grupe Kratak Fitilj u Osijeku u studenom prošle godine. I zatim šećer na kraju; barem za spotove u 2024. godini – Nenad Vetma i pjesma „Jesen u mom selu“, u listopadu 2024. Taj spot mi je jako drag jer su se u glumi okušali i moja supruga Maja i naš mlađi sin Marin. Nagovaranje nije dugo trajalo, znači da sam uvjerljiv u onome što radim, i očito je dobro. Sin me nadam se ne bi lagao. Taj spot je jedna velika prelijepa obiteljska uspomena koju ćemo nositi cijeli život jer smo u tom stvaranju sudjelovali svi zajedno uključujući i starijeg sina Dominika koji je bio aktivan pomagač prilikom snimanja.
Kakvi su vam glumački planovi u kazalištu za 2025.?
Veliki !!! Šalu na stranu. Želja mi je aktivno nastaviti suradnju sa Danielom Taslidžić Herman i posvetiti se umjetničkom stvaranju u bilo kojem pogledu pod njenim mentorstvom. Pronašli se istomišljenici! Silnice nam idu u istom smjeru – u pozitivu!!! Mišljenja sam da puno toga mogu ponuditi i dati, sklon sa pisanju pjesama, nadam se napokon i pisanju knjige, imam nekih zamisli za neke predstave – probao bih se okušati u pisanju i možda režiranju. Volim fotografiranje i aktivno se amaterski bavim svim vezano uz fotke, bavim se videosnimanjem, softverskim editiranjem i videa i slika. Volio bih glumiti u dječjoj predstavi i biti netko tko će djeci biti neki pozitivan uzor, lik i za kojeg se mogu „uhvatiti“ kad god im je to potrebno da lakše prolaze kroz život i da nekako zajednički preskačemo i pametno prelazimo poligone života koji je sastavljen od mnoštva izazovnih prepreka…da neke zaobiđemo, a da neke osvojimo.
