Hoće li ovo biti „izgubljena“ generacija?

foto: pixabay

Štrajk i potpuni lockdown obilježili su školsku godinu 2019./2020. Prošle godine je izostao lockdown, ali tu su zato bili to online nastava i samoizolacije u koje su odlazili cijeli razredi i po nekoliko puta, a učenici, barem oni stariji, nosili su maske cijelo vrijeme. Cijeli taj niz događaja nikako ne možemo nazvati normalnim školovanjem što je zasigurno imalo utjecaja na usvajanje gradiva i znanja od strane učenika.

Kako bismo doznali u kojoj mjeri građani smatraju da su posljednje dvije godine školovanja ‘izgubljene’, na EduCentar portalu proveli smo anketu u kojoj je sudjelovalo više od 300 ispitanika.

Polovica građana smatra kako su posljednje dvije godine „izgubljene“

Čak 58% ispitanika misli kako su posljednje dvije godine školovanja na neki način „izgubljene“. Uslijed epidemije i nepripremljenih profesora na online nastavu posljednje dvije godine su nenadoknadive, smatraju ispitanici.  Pritom ističu da su s djecom u većoj mjeri nastavu radili roditelji nego profesori, što je bilo posebno kontraproduktivno za učenike završnih razreda srednje škole koji su se pripremali za maturu.

Pored stvaranja nepovoljnijih okolnosti za učenje i širenje znanja, pandemija je učenicima oduzela podjednako važnu socijalnu komponentu: nije bilo maturalnih putovanja i večera, norijade te izlazaka koji za mnoge predstavljaju sastavni dio odrastanja i školovanja.

Svaka četvrta osoba (24%) smatra kako u posljednje dvije godine nisu svi učenici jednako (loše) prošli. Učenici čiji profesori su se relativno dobro snašli u novonastaloj situaciji i koji su online nastavu dočekali spremni i dobro pripremljeni, imali su sasvim korektnu nastavu tijekom pandemije.

S druge strane nalaze se đaci čiji nastavnici i profesori se nisu uspjeli prilagoditi posebnostima online nastave, ili nisu bili motivirani za rad u takvim uvjetima, što je rezultiralo niskom razinom kvalitete nastavnog procesa.

Na koncu, petina sudionika istraživanja (18%) vjeruje kako ništa nije izgubljeno jer je gradivo ionako pretrpano nepotrebnim informacijama pa je učenicima dobro došlo da se njegova količina smanji.

Kada se cijela situacija pogleda malo sa strane svuda u svijetu se događa isto, međutim školski sustavi su drugačiji. Ovaj naš domaći današnji pokazuje da je istorešn, ne gleda se učenik kao jedinka već kao broj, ne želi se ući u njegove probleme. To je zaista posao škole, a ne puko bubanje. Što god tko o tome mislio i tvrdio da kao glavni urednik ICTbusiness.info nisam stručan da ocjenjujem obrazovni sustav mogu samo reći da sam prošao nekoliko različitih sustava, diploma, edkacija i da ono što danas vidim je zabrinjavajuće jer zapravo se nitko ne bavi ljudskom jedinkom.

Škola nije bubanje, škola je socijalizacija što danas nedostaje, škola je mjesto gdje se uči život jer provodi se više vremena nego s roditeljima. Ono što je činjenica je da škola nije ono što danas jeste, ma koliko mnogi šutjeli o tome.  Jer taj posao je poziv, kao i novinarstvo, posao treba voljeti, a ne odrađivati.