Jednak rad zaslužuje jednaku plaću, ali žene ipak dobivaju manje plaće od muškaraca

foto: Pixabay

Žene u Europskoj uniji od srijede pa do kraja godine “radit će besplatno” u odnosu na svoje muške kolege.

Dan u godini na koji žene simbolično prestaju dobivati prosječnu plaću u odnosu na muškarce naziva se Dan jednakih plaća. Europska komisija svake godine obilježava ovaj dan kako bi i dalje podizala svijest o tome da radnice u Europi još uvijek u prosjeku zarađuju manje od svojih muških kolega. Ovaj se dan mijenja ovisno o najnovijim podacima o jazu u plaćama spolova u EU-u, piše ICT Business.

Ove godine Europski dan jednakih plaća pada 15. studenog.

Radnice u Hrvatskoj i dalje su potplaćene

Prema servisu MojaPlaćažene u prosjeku i dalje imaju 17% nižu plaću od muškaraca, što predstavlja blago produbljivanje (+1%) rodnog jaza u odnosu na prošlu godinu kada je iznosio  16% u korist muškaraca. Također, u Hrvatskoj od 2015. godine, kada je iznosio 11%, rodni jaz se kontinuirano povećava, a najizraženiji je bio 2021. kada je iznosio čak 18%.

Prosječna plaća muškaraca u 2023. godini iznosila je 1.246 eura neto, dok je prosječna plaća žena bila 1.037 eura. Gledajući medijan, žene su plaćene 12% manje, što znači da imamo osjetno više muškaraca s iznimno visokim plaćama koji ‘dižu’ ukupan prosjek plaća muškaraca.

Međutim, kada usporedimo plaće muškaraca i žena na istom radnom mjestu razlika je značajno manja te iznosi 9% u korist muškaraca.

Rodni jaz u Europi

Najznačajniji rodni jaz u plaćama evidentiran je u Estoniji, Austriji i Švicarskoj, a najmanji u Luksemburgu, pokazuju podaci Eurostata.

Zanimljivo, neravnopravnost u plaćama je često primjetnija u razvijenijim gospodarstvima nego u gospodarski slabije razvijenim državama.

Ova pojava vjerojatno proizlazi iz činjenice da se radi o tehnološki naprednijim društvima, gdje je veći udio zaposlenih angažiran u sektorima informacijskih tehnologija, inženjeringa ili financijskih usluga, odnosno u zanimanjima u kojima dominiraju muškarci, a koja su iznadprosječno plaćena.

Stanje u Hrvatskoj

Najmanje razlike su prisutne među najmlađim ispitanicima, onima do 24 godine starosti te zaposlenima s manje od godinu dana iskustva – to ide u prilog tezi da jaz u primanjima najviše raste u razdoblju kada žene uzimaju pauzu od karijere kako bi zasnovale obitelj. Za to vrijeme njihovi muški kolege i dalje stječu iskustvo, napreduju, mijenjaju poslove i dobivaju povišice. Tu razliku žene ne uspijevaju nadoknaditi te, u pravilu, ostaju slabije plaćene do kraja radnog vijeka.

Umjesto da se razlike u plaćama smanjuju s godinama radnog iskustva, one postaju sve izraženije, potvrđuju brojke.  

Radnice s manje od godinu dana iskustva su 11 % slabije plaćene u odnosu na svoje muške kolege, među onima s 3 do 5 godina staža razlika raste na 17%, a najveći nesrazmjer (19%) pronalazimo kod zaposlenika s više od deset godina radnog iskustva.

Osim prema dobi i radnom iskustvu, značajne disparitete u primanjima pronalazimo ovisno o regionalnoj pripadnosti, odnosno županiji u kojoj ispitanici rade. Tako najveće razlike u plaćama pronalazimo u Međimurskoj (-21%) te Varaždinskoj županiji (-21%), dok najmanja odstupanja vidimo u Ličko-senjskoj (-10%), Vukovarsko-srijemskoj (-10%) te Virovitičko-podravskoj (-10%) županiji.

Privatne tvrtke u stranom vlasništvu rade najveću razliku

Tvrtke, barem kad se o njihovoj veličini radi, ne rade preveliku razliku u tome koliko manje plaćaju žene nego muškarce. Najmanja razlika u plaćama (-14%) je u najmanjim tvrtkama (do 10 zaposlenika), a najizraženija (-18%) u kompanijama koje broje između 50 i 250 zaposlenika.

Nasuprot tome, privatni sektor bilježi izraženije razlike u plaćama između muškaraca i žena u usporedbi s državnim i javnim sektorom.

U privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu žene su plaćene 20% manje nego njihovi muški kolege, dok su u domaćim kompanijama plaćene 15% manje. U državnim tvrtkama žene su plaćene 8% manje, slično kao i u javnoj i lokalnoj samoupravi (-12%).

Na istom radnom mjestu žene su u prosjeku 9% manje plaćene od muškaraca

Kada analiziramo plaće prema radnim pozicijama, prosječna plaća žena niža je za 9% u usporedbi s muškarcima zaposlenima na istim radnim mjestima.

Najveće razlike u plaćama među spolovima primjećuju se u sektorima uslužnih djelatnosti (-24%), prodaje (-22%) i turizma (-21%), dok su najmanje razlike u sektorima strojarstva (-2%), automobilske industrije (-2%), novinarstva (-3%) i podrške korisnicima (-3%).

Koji čimbenici utječu na rodnu razliku u plaćama?

Postoji niz faktora koji utječu na rodnu razliku u plaćama.

Osim potencijalne diskriminacije, različite preferencije posla također mogu oblikovati statistike. Žene su često zastupljene u sektorima poput tekstilne industrije, turizma, prodaje i uslužnih djelatnosti, koje tradicionalno imaju niže plaće.

Drugi značajan faktor je utjecaj obitelji. Mnoge žene preuzimaju brigu o novorođenom djetetu tijekom porodiljnog dopusta, dok njihovi muški kolege stječu dodatno radno iskustvo, povezano s često većim primanjima.

Također, žene su sklonije postavljati niže zahtjeve tijekom pregovora o poslu ili povišicama. Povijesne etikete i stereotipi doprinose manjoj samouvjerenosti žena na tržištu rada, otežavajući im uspješne pregovore oko plaća i napredovanje.

Još jedan značajan faktor koji doprinosi rodnoj nejednakosti u plaćama je “stakleni strop”. Stakleni strop odnosi se na nevidljive prepreke koje otežavaju ženama napredovanje do najviših pozicija u organizacijama. Ovaj fenomen rezultira manjom zastupljenošću žena na menadžerskim i izvršnim pozicijama, gdje su često povećanja plaća i dodaci najviši.

Stakleni strop može proizlaziti iz različitih faktora, uključujući rodne stereotipe, predrasude, ograničen pristup mentorstvu ili mrežama podrške te kulturne norme koje mogu ograničiti žene u njihovim karijerama.