Kada se ljubav i strast pretvore u stvarnost. Mladi par se popeo na Kilimandžaro- najviši vrh Afrike

Dorotea Nađ i Andreas Martin, mladi par iz Slavonije ostvarili su svoj san i otputovali su u Tanzaniju i popeli se na najviši vrh Afrike, Kilimandžaro. Ovo ne može svatko i za ovakav pothvat potrebna je želja, strast i ljubav prema planinarenju.

Njihova strast i ljubav prema planinarenju krenula je prije četiri godine nakon što su s prijateljima otišli na izlet na Papuk. Popeli su se na najviši vrh, a prizor ih je osvojio i potaknuo na daljnja istraživanja. “Tek kada smo se vratili, shvatili smo da smo nenamjerno započeli našu prvu planinarsku avanturu. Iskustvo nas je oduševilo, potaknulo na daljnje istraživanje i zainteresiralo za svijet planinarenja”, rekla nam je Dorotea.

“Izdvojila bih svakako najdraža putovanja a to su Tulove grede, Bijele stijene, Vojak i Snježnik. Planinarili smo i na Madeiri, nekoliko različitih ruta ondje među kojima i ona do najvišeg vrha otoka Pico Ruivo. Od dužih ruta bili smo na Highlanderu gdje smo u pet dana prošli više od 100 km uzduž Velebita, od Zavižana do Starigrada Paklenice” rekla je Dorotea.

Nakon što su osvojili brojne vrhove u regiji, odlučili su otići na Kilimanđaro, na najviši vrh na 5, 895 metara. Pripreme su krenule pola godine prije samog putovanja, kada su se odlučili na ovu avanturu i rezervirali putovanje. Zatim je uslijedila fizička priprema, odnosno vježbanje, trčanje, šetnja i ostalo kako bi kondicijski mogli podnijeti uspon na ovako velikoj nadmorskoj visini.

Dorotea je objasnila kako joj se Kilimandžaro svidio zbog toga što nije tehnički zahtjevna i opasna kao druge planine. Također, istaknula je oduševljenje promjenjivim krajolikom koji se proteže od podnožja planine s tipičnom afričkom klimom do vrha obavijenog ledenjacima i snijegom.

Ruta, iskustvo

Na društvenim mrežama dijelili su svoje pripreme i na Instagram profilu objavila je što su nosili od odjeće, opreme i kozmetike. Ispričala je i koje su suplemente koristili prije i tijekom planinarenja. Magnezij, vitamin C, D i cink bili su svakodnevno. Koristili su probiotike, što piju kada god idu negdje gdje je hrana drugačija nego kod nas. Pili su još i elektrolite u šumećim tabletama, beta karoten i Andol 100.

Cijela ruta Marangu trajala je šest dana. Kroz šest dana tijelo se postepeno prilagođava na nadmorsku visinu. Dorotea kaže kako su kroz dan planinarili od 7 do 12 kilometara, ovisno o ruti.

Prvi dan su započeli rutu s osam kilometara šetnje, zatim je uslijedio drugi dan s 11 km, dok je treći dan bio rezerviran za aklimatizaciju kako bi se tijelo prilagodilo nadmorskim visinama. Četvrti dan su nastavili s još 9 kilometara, a peti dan je vrhunac avanture kada su se popeli na sami vrh Kilimanđara što je zahtijevalo 6 kilometara uspona i 15 kilometara silaska kako bi se vratili do 3720 metara. Šesti dan je bio posljednji kada su se vratili na sami početak staze, a silazili su 19 kilometara, objašnjava Dorotea.

Najbolje iskustvo je upravo promjena klime i vegetacije kroz koju su prošli do uspona na sami vrh. “Najbolje iskustvo je što svaki dan prolaziš kroz drugačiji krajolik.”, ističe Dorotea. Najzanimljivije im je bilo suočavanje s različitim vremenskim uvjetima – u jednom su se trenutku mazali kremom faktora 50+, dok bi u drugome krenula pljuštati kiša.

Također navela je kako su se iznenadili hranom i pićem. Svakoga su dana doručkovali, ručali i večerali, a dobivali su još i voće, kavu, čaj i kakao. “Ujutro poslije doručka bi krenuli s planinarenjem, a ako je staza bila duža dobili smo ručak za ponijeti. Hrana je bila izvrsna što me jako iznenadilo. Osim tri osigurana obroka dnevno, mi smo si nosili proteinske čokoladice”, objašnjava Dorotea.

Kao loše iskustvo izdvojila je visinsku bolest, neispavanost i glavobolju. Simptomi visinske bolesti su različiti: ubrzano i otežano disanje, glavobolja, vrtoglavica, mučnina, zujanje u ušima.

“Izdvojila bih glavobolju i zujanje u ušima koje mi se dogodilo četvrti dan na 4300 metara. U jednom trenutku sam se naglo okrenula kada mi se zavrtjelo u glavi što je bilo praćeno ubrzanim disanjem i visokim otkucajima srca. Srećom, nakon koju minutu sam se uspjela stabilizirati i krenuti dalje. Cijelo vrijeme su uz vas stručni licencirani vodiči iz agencije koji u ovim situacijama paze na vas”, objasnila je Dorotea.

Mladim planinarima poručila je da pomiču svoje granice i povežu se s ljudima koji se bave istim. “Iz iskustva znam da se najviše uči od drugih iskusnijih planinara. Nemojte ići planinariti sami, informirajte se o stazama kojima idete, nosite dovoljno vode i adekvatnu opremu za planinu.”, zaključila je.