Pandemija koronavirusa “uvela” je u nešto više od godinu dana podosta promjena. Neke industrije patile su i pate još uvijek, ali tehnološki sektor doživio je procvat, što se može vidjeti na raznim primjerima.
Ali, onaj posljednji jest negativan. Naime, operateri su u trenucima povećane potrošnje mobilnog i interneta općenito štedile gdje se moglo, sve kako bi korisnici imali najbolju moguću uslugu. Stoga, “uzeli” su dio brzine roamingu.
Logično, putovanja su se smanjila jer većina zemalja imala je razne restrikcije, a ima ih još uvijek. Stoga, nekako se nametalo samo po sebi uzeti gdje najmanje boli. I prema podacima za prvi kvartal ove godine vidi se koliko je uzeto.
Primjerice, najbrži lokalni internet za preuzimanje (eng. download) podataka ima Nizozemska – 77,52 Mbps. Roaming koji nudi je 26,48 Mbps i to je smanjenje od čak 65,8 posto na godišnjoj razini. Po tome je Nizozemska prva u Europskoj uniji.
Najmanje je ovaj problem osjetila Mađarska, ali zato jer je njen lokalni internet na prosječnoj brzini od 28,66 Mbps. Roaming je na 28,51 Mbps i to je smanjenje od 0,5 posto na godišnjoj razini. Kao što ima, ali u plusu, i sad bivša članica Europske unije Velika Britanija.
Ona je specifična i po tome što joj je lokalna prosječna brzina preuzimanja (27,96 Mbps) slabija od roaminga (28,09 Mbps).
U plusu su i Slovenija (7,1 posto), Rumunjska (6,7 posto), Irska (19,5 posto), Grčka (9,7 posto), Estonija (22,89 posto) i kao najbolja u ovom slučaju – Latvija (23,4 posto).
Što se Hrvatske tiče, prosječna brzina je tijekom prvog kvartala bila na 48,23 Mbps, a roaming na 31,3 Mbps, što je pad od 35,1 posto u odnosu na godinu ranije.
Sve u svemu, one zemlje koje su morale nešto mijenjati, mijenjale su, neke nisu imale potrebe za time zbog bolje infrastrukture ili jednostavno opterećnja koje nisu na razini zbog kojih bi se radili problemi.
