Martinje ili blagdan svetoga Martina je dan koji se diljem srednje Europe slavi u skladu s tradicijom i mnogim običajima. Slavi se 11. studenoga, datum na koji je 397. godine pokopan Sveti Martin iz Toursa.
Sv. Martin je bio svetac koji se rodio u 4. stoljeću nedaleko od buduće Kajkavske regije – u Sombatelju, pa tako i Via Sancti Martina – put Sv. Martina prolazi i kroz Kajkavsku regiju (Sv. Martin, Dugo Selo).
Martinje je uz Vincekovo tradicionalni običaj duboko ukorijenjen u Kajkavskoj regiji – to je proslava dana kada se krsti mošt a zapravo je glavni “svetek” vina u Kajkavskoj regiji.
Martinje se slavi po svim Kajkavskim “bregom i dolom”, gradovima i selima .
Za Martinje se obično išlo “od kleti do kleti”, te bi se “lagvi” mladoga vina blagoslovili a vino bi se proglasilo zrelim.
Uz mlado martinjsko vino paše i martinjska guska, a isti običaj imamo i u Austriji gdje se tradicionalno u listopadu jede Martini-Gans, dok se u rujnu u skoro svim restoranima pije Sturm- vrsta već zavrelog mošta.
U sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji također se na dan sv. Martina njeguje tradicionalni pučki običaj simboličkog prevođenja mošta u mlado vino (“krštenje vina”). U mjestima u kojim je sveti Martin zaštitnik prireduju se najveće tradicionalne glazbene i folklorne zabave na gradskim trgovima.
Na proslavama najčešće se priprema martinjska gusaka i mlinci.
Posebno velika slavlja su u Svetom Martinu na Muri Požegi, Kutjevu, Velikoj Gorici, Dugom Selu Sv. Ivanu Zelini i brojnim drugim mjestima. Naravno i grad Beli Manastir danas obilježava svog zaštitnika.
