Međunarodni dan bijelog štapa međunarodni je praznik koji se obilježava svakoga 15. listopada počevši od 1964. godine. U središtu obilježavanja su slijepi ljudi, a bijeli štap predstavlja njihov simbol.
Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.
Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, dala je gospođica Guilly d’Herbmont, 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
U Hrvatskoj se s obilježavanjem počelo 1996. godine pa se tako Hrvatska priključila mnogobrojnim zemljama u kojima je Međunarodni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih kojom se prilikom najšira javnost upoznaje s problematikom slijepih osoba.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu je 39 milijuna slijepih te je tako prevalencija sljepoće oko 5 na 1.000 stanovnika. U Republici Hrvatskoj vodi se evidencija osoba s oštećenjem vida u slučajevima kada je to oštećenje uzrokom invaliditeta. Prema dostupnim podacima, u zemlji je registrirano ukupno 22.765 osoba s invaliditetom zbog oštećenja vida, što čini prevalenciju od približno 6 na 1.000 stanovnika.
Unutar te skupine, 13.330 osoba ima dijagnozu sljepoće i slabovidnosti, što čini značajan udio u ukupnom broju evidentiranih osoba s vizualnim invaliditetom. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide.
Zbog rupa na cesti, raznih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide.
Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.
