Sigurno si se nekada tokom života pitala zašto ljudi imaju djecu ako toliko često jedva čekaju da ih odvedu bakama i djedovima na čuvanje ili da odu u vrtić/ školu. Sigurno si se prije djece našla u situaciji da sudiš roditeljima kada se šale s takvim stvarima i bila uvjerena da ti nećeš biti takav roditelj. No, onda se dogodilo to da si i sama postala majka. I sve ove predrasude su postale tvoja svakodnevnica, piše Mamin kutak.
Danas vam donosimo najčešće predrasude koje smo prekršili čim smo dobili djecu!
“Djeca i ekrani, nikada! Ja to svojoj djeci neću dozvoliti!”
Koliko je tebi trebalo da prekršiš ovu tvrdnju nakon što si dobila djecu? Dok djecu pred ekranima najčešće povezujemo s lijenošću roditelja da se pozabave vlastitom djecu, realnost je mnogo drugačija. Malo tko si može priuštiti kuhara, dadilju, osobu koja će nam oprati rublje, ispeglati ga i složiti po ormarima. Roditelji su ipak najčešće zaposleni ljudi koji paralelno kuhaju, čiste, peru rublje, ponekad su i električari i vodoinstalateri i uz sve to trebaju biti dobri roditelji i posvetiti vrijeme djeci.
No, ponekad tog vremena jednostavno nedostaje i dopuštanje ekrana je jednostavno metoda da roditelj u miru odradit neki neophodan posao.
“Dijete plače i baca se po podu u javnosti. Nikada to neću dozvoliti!”
Iako prizor djeteta koje plače ili radi “dar-mar” u trgovini, restoranu, kinu ili u parku nije ugodan, ne postoji bolja situacija za izreku “Nikad ne reci nikad!”. Tek kada postaneš roditelj ove situacije prestaneš gledati osuđujućim pogledom, već jednostavno počinješ suosjećati s roditeljima koja upravo prolaze tu situaciju. Poželiš ih zagrliti i reći im da će proći. Postoji li dijete koje barem jednom nije imalo ovakve ispade, koji su u suštini samo nalet emocija s kojima se dijete jednostavno još uvijek ne zna nositi.
Tek kada postaneš roditelj shvatiš da u ovakvim situacijama ne postoji brzo rješenje, da sva djeca prolaze kroz te faze i jedino rješenje je u tom periodu pokušati izbjeći eventualne okidače za problematično ponašanje. To naravno ne znači da ćeš s djetetom sjediti u kući dok ne krene u školu kako se ne bi crvenila. Ovo je doista samo još jedna faza koja će proći, samo treba duboko udahnuti i krenuti dalje.
“Djecu sam rodila sebi, a ne drugima da ih čuvaju!”
Zašto je rađala ako joj se ne da brinuti o njima? Zašto uopće ima djecu ako od drugih očekuju da brinu o njima? Toliko je osuđujućih rečenica koje nam tokom života prođu kroz glavu kada vidimo kako umorni roditelji uživaju kada bake i djedovi, tete ili prijatelji odluče pričuvati djecu.
Ovo je samo još jedan dokaz kako ne možemo ni zamisliti koliko je roditeljstvo teško i izazovno (kao i prekrasno u isto vrijeme) sve dok i sami ne dobijemo djecu. Svaki roditelj obožava svoje dijete, no to ne znači da ne obožava kada dijete ode kod bake da jednom u nekoliko tjedana/mjeseci popije toplu kavu i opere kosu bez požurivanja.
Nije sramota reći da je roditeljstvo teško, a većina roditelja to izbjegava izgovoriti na glas upravo kako bi izbjegli predrasude. Teško je, ali i prekrasno!
