Višestruke dobrobiti dojenja, i za majku i za dijete, već su odavno poznate i više puta ponovljene. Osim nutritivnih i imunoloških dobrobiti te razvoja emocionalne povezanosti majke i djeteta, dojenje je izuzetno važno za pravilan najraniji razvoj orofacijalne regije i svih struktura lica novorođenčeta, piše Mamin kutak.
Zbog lakšeg prolaska kroz porođajni kanal djetetova glavica je fleksirana prema naprijed. Zato se sva djeca rađaju u odnosima gornje i donje čeljusti u klasi II, tj. s položajem donje čeljusti više prema nazad. Ta pozicija donje čeljusti daje i karakterističan izgled lica bebe s izvrnutom donjom usnom prema naprijed i izražen mentolabijalnim kutom.
U aktu dojenja sudjeluju djetetovi bezubi grebeni, jezik i mišići lica. Njihova je uloga stvaranje negativnog, usisnog tlaka s kojim se povlači mlijeko iz mamile. Sila mišića koju dijete treba proizvesti da bi se napravio taj negativni tlak gotovo je 60 puta veća u usporedbi s naporom djeteta kod hranjenja na bočicu. Višestruko ponovljeni akt dojenja 3 do 4 puta na dan u trajanju od 10 do 20 minuta najprirodniji je, najraniji i najidealniji ortodontski aparat. Uloga je tog aparata rano pomicanje donje čeljusti novorođenčeta prema naprijed i uspostava pravilnog odnosa gornjeg i donjeg bezubog luka koji će se prenijeti i kad počnu nicati prvi mliječni zubi.
Današnje bočice pokušavaju izgledom i materijalom dude te veličinom otvora za hranu što više oponašati izgled i funkciju mamile. Takve bočice marketinški se promoviraju kao „fiziološke“ dude i svakako je napredak u oponašanju vidljiv, ali napor djetetovih mišića koji je potreban za hranjenje na bočicu još je uvijek manji nego kod dojenja.
Za pravilan najraniji razvoj orofacijalne regije preporučuje se dijete dojiti minimalno 4 do 6 mjeseci. Hranjenje bočicom trebalo bi biti što kraće i u svrhu samo prelaska s dojenja na hranjenje s žlicom.
Majčino i adaptirano mlijeko, osim nutritivno potrebnih sastojaka, sadrži i puno šećera. Zaostali šećer nakon hranjenja, bez obzira što dijete nema zube, zaostaje u brazdama bezubih grebena gornje i donje čeljusti. Taj zaostali šećer u kombinaciji s toplinom i vlagom od sline, idealan su medij za razvoj soora, gljivične infekcije djetetovih usta. Zato se preporučuje ispiranje usta s vodom nakon svakog mliječnog obroka. Također se, barem jednom dnevno, preporučuje fizički ukloniti ostatke mlijeka iz djetetovih usta. To se može učiniti gazicom kod novorođenčeta ili kod malo većeg djeteta s plastičnim nastavcima posebno namijenjenim u tu svrhu.
Rano zadovoljavanje djetetovog refleksa sisanja izuzetno je važno zbog kasnije pravilne uspostave funkcije gutanja. U vrijeme dok dijete još nema zube funkcija jezika je izuzetno važna i on je kao mišić jako aktivan. Osim što ga dijete koristi za stvaranje već spomenutog negativnog tlaka prilikom dojenja, on sudjeluje i u funkciji akta gutanja. Dijete guta tako da jezik gurne prema naprijed te se takav obrazac gutanja naziva „infantilni“ i toj dobi je fiziološki.
Razvojem i nicanjem mliječnih, a kasnije i mladih trajnih zuba i gutanjem sve tvrđe hrane dijete treba polako preći na odrasli obrazac gutanja. Taj obrazac podrazumijeva potpunu deaktivaciju jezika kada funkciju gutanja umjesto jezika preuzimaju mišići grkljana.
Nezadovoljavanje ranog refleksa sisanja prilikom dojenja često dovodi do distonije mišića lica i nekontrolirane aktivnosti jezika u kasnijoj dobi. Djeca koja jezik nisu trebala upotrebljavati u ranoj dobi tijekom dojenja, već su hranjena bočicom, slabije kontroliraju jezik kasnije, a prirodni prelazak s infantilnog na odrasli obrazac gutanja gotovo uvijek izostane. Zaostali infantilni obrazac gutanja gotovo je sigurni krivac za razvoj budućih ranih ortodontskih nepravilnosti.
Dojenje je prirodan proces koji ima višestruku korist na pravilan i usmjeren razvoj cijele orofacijalne regije. To se prvenstveno odnosi na pravilan razvoj mišića lica, rano pozicioniranje donje čeljusti prema naprijed te pravilnu funkciju jezika. Pravilan najraniji razvoj preduvjet je za pravilan daljnji razvoj čeljusti u kasnijoj djetetovoj dobi i osnova je rane prevencije budućih ortodontskih nepravilnosti.
