
Prijestupna godina je izraz koji se koristi za godinu koja ima 366 dana umjesto uobičajenih 365. To se događa svake četiri godine kako bi se ispravila razlika između kalendarske godine i godine prema Zemljinoj rotaciji oko Sunca. Ovaj dodatni dan, koji se pojavljuje svake četiri godine, naziva se prijestupni dan i dodaje se na kraju veljače.
Iako znamo da Zemlji trebaju 365 dana da ona napravi krug oko Sunca, ipak joj treba malo više od točno 365 dana. Zemlji treba otprilike još četvrtinu dana (oko pet sati, 48 minuta i 45 sekundi) više da napravi krug oko Sunca zbog čega svake četiri godine imamo prijestupnu godinu koja ima 366 dana i na taj način dobivamo ravnotežu, piše Dnevnik.hr.
Iako se jedna četvrtina dana ne čini puno, to bi za 100 godina bila greška od čak 25 dana.
Povijest: Antički Rim
Prijestupna godina potječe još iz antičkog Rima, ali je moderni koncept prijestupne godine standardiziran u gregorijanskom kalendaru, koji se koristi širom svijeta.
Prvi puta je prijestupna godina uvedena u vrijeme Julije Cezara još 46. godine prije Krista te je prema njegovom, julijanskom, kalendaru godina trajala u prosjeku 365 dana i četvrtina, ali kako su u pitanju i dalje bila velika odstupanja između tropske ili solarne godine s kalendarom, u 16. stoljeću je na zahtjev pape Grgura XIII. Sastavljen gregorijanski kalendar.
Gregorijanski kalendar od solarne godine odstupa za svega 0,0003 dana što je jedan dan u više od tri tisuće godina. Kada je uveden, u startu je preskočeno 10 dana kako bi se “nadoknadila razlika”.
Gregorijanski kalendar ima 97 prijestupnih godina u svakih 400 godina, a julijanski 100. U gregorijanskom kalendaru vrijedi da su godine djeljive sa 100 obične, odnosno imaju 365 dana, dok su one djeljive s 400 prijestupne. U praksi to najčešće bude svaka četvrta godina.
Dva kalendara
Tako su godine 1700., 1800., 1900. i 2100. prijestupne prema julijanskom kalendaru, a obične prema gregorijanskom. Trenutačno razlika između ta dva kalendara iznosi 13 dana.
Gregorijanski kalendar danas se koristi u većini krajeva svijeta, dok je julijanski i dalje aktualan u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, Antiohijskoj pravoslavnoj crkvi, Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi, Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Jeruzalemskom patrijarhata i nekim samostanima na Svetoj gori u Grčkoj.