Andrija Mikulić, dugogodišnji dužnosnik i glavni državni inspektor od travnja 2019. godine, našao se danas u središtu USKOK-ove istrage povezane s velikom aferom nezakonitog odlaganja otpada u Gospiću. USKOK je protiv njega izdao uhidbeni nalog, a Vlada ga je na zatvorenom dijelu sjednice razriješila dužnosti glavnog državnog inspektora. Ova akcija dolazi nakon što su početkom godine uhićene osobe povezane s bračnim parom Šincek, koji se dovodi u vezu s nezakonitim zakapanjem otpada.
Mikulić je u Državnom inspektoratu prisutan više od dva desetljeća. Još 2004. godine obnašao je dužnost pomoćnika glavnog državnog inspektora, da bi od 2012. vodio sektor nadzora rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom. Ulazak na čelnu poziciju 2019. godine bio je vrhunac njegove službene karijere, no sada je taj mandat prekinut zbog sumnji u ozbiljne nezakonitosti.
Rođen 1969. u Zagrebu, Mikulić je diplomirao geotehniku, a potom i doktorirao na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. U političkom životu aktivan je od 1990-ih kao član HDZ-a, gdje je obnašao niz funkcija u zagrebačkom ogranku stranke. Uspon mu je započeo kroz Mladež HDZ-a, a 2012. preuzeo je vodstvo zagrebačkog HDZ-a. Unatoč tome, stranka pod njegovim vodstvom nije ostvarivala značajan izborni uspjeh, a on se nikada nije odlučio kandidirati za gradonačelnika Zagreba. Bio je saborski zastupnik u dva saziva te je sudjelovao u radu nekoliko važnih saborskih odbora.
Njegova imovinska kartica otkriva primanja od 4.257,96 eura kao glavnog državnog inspektora te kuću u Malinskoj vrijednu nešto više od 400 tisuća eura, stečenu nasljeđem. Uz to je prijavio i zbirku oružja koja uključuje pištolj Bernadelli 7,65 mm Browning te više lovačkih pušaka i revolvera ukupne vrijednosti oko 13 tisuća eura. U kartici se nalazi i pozajmica od 92.905,97 eura temeljem ugovora o zajmu na ime Mladena Jugovića.
Današnji događaji predstavljaju jedan od najvećih udara na vrh državnog inspektorata u posljednjih nekoliko godina. U trenucima dok istraga traje, slučaj izaziva snažnu pozornost javnosti i otvara pitanje nadzora nad ključnim državnim institucijama, posebno u području gospodarenja otpadom.
