Postoji jedno malo biće koje vjeruje u dobro, u prirodu, ljubav i čuda. Zove se Palčica i dolazi da nas podsjeti kako i najmanje srce može nositi najveću snagu ljubavi. U ovoj nježnoj i razigranoj predstavi, glumica Daniela Taslidžić Herman otvara vrata Andersenove bajke i poziva nas u svijet kapljica rose, latica cvijeća i leptirovih krila. Predstava je posveta svima koji vjeruju da kazalište može dirnuti dušu, i da se najljepše priče rađaju iz malenih stvari.
Ali, ova belomanastirska premijera nosi poseban sjaj; njome Daniela Taslidžić Herman obilježava 20 godina svog kazališnog puta, dvadeset godina susreta s publikom, djecom, snovima i pričama koje nikada ne prestaju rasti. Daniela, u ulozi Palčice, oživljava svijet malenih bića i velikih osjećaja – priču o hrabrosti, ljepoti i snazi dobrote. Kroz pokret, igru i pripovijedanje, Palčica nas vodi na putovanje kroz čarobne prizore prirode, susrete s životinjama i potragu za mjestom gdje pripadamo. Predstava je namijenjena djeci i svima koji u sebi nose dijete koje vjeruje u čudo. Već dva desetljeća kazališna scena bogatija je za strast i neiscrpnu stvaralačku energiju Daniele Taslidžić Herman. Iako ju publika može vidjeti i kako prodaje ulaznice za kazališne predstave, ona je zaposlena kao voditeljica kazališnog odjela u Centru za kulturu, ali je i ravnateljica Umjetničke organizacije – kazališta Ad Astra, doktorandica na odsjeku za književnost, kazališna glumica. Od prvih koraka na pozornici pa sve do današnjeg dana, njezin je rad obilježen predanošću umjetnosti i neumornim istraživanjem novih kazališnih izraza. Dvadeset godina stvaranja nisu samo brojke – to je čitav svemir ispričanih priča, odigranih uloga, režijskih vizija, suradnji i susreta, uspona i padova, lijepi i teških trenutaka.
Trenutno je na doktorskom studiju i priprema se za obranu doktorske disertacije, te je na poslijediplomskom specijalističkom studiju u Đakovu. S djecom i mladima aktivno radi od 2013. godine, a dramska pedagogija objedinila je njezine dvije strasti: rad s djecom i mladima i kazališnu umjetnost. U glumu i kazalište zaljubljenica je od djetinjstva. U Mohaču je 1991. godine zavoljela kazalište jer je Dječje kazalište Branka Mihaljevića iz Osijeka dolazilo izvoditi predstave za djecu prognanike. Potom se kao učenica osnovne škole „Mladost“ u Osijeku priključuje školskoj filmskoj družini te režira i snima dječji kratkometražni film „Božićna bajka“, koji je u Puli osvojio prvo mjesto 1995. godine na Festivalu dječjeg filmskog stvaralaštva i školi donio titulu prvaka države. Onda se kazalištem nastavila baviti 2003., a već iduće 2004. upisala je školu glume u Rijeci, u Kulturnom centru Kalvarija. Kao kazališna glumica ostvarila je niz uloga u predstavama, priredbama i drugim sadržajima kulturnoga i zabavnoga karaktera, a neke od značajnijih je i da je zaigrala u predstavi „Ženidba i udaja“ s Vladimirom Tintorom i Petrom B. Blašković, glumcima osječkog HNK. Prvu profesionalniju, ozbiljniju kazališnu režiju ostvarila je 2015. godine kao asistent redatelja Cvetina Aničića u predstavi “Dnevnik Anne Frank“ koja je osvojila brojne nagrade na festivalima. Glumila je Miep Gies u „Dnevniku Anne Frank“, ženu u „Novcu moje krvi“, kći udavaču u „Ženidbi i udaji“, liječnicu u predstavi „Sljedeći“, te na Rimskim danima s glumcima osječkog HNK. 2015. godine započinje suradnju s Odjelom prevencije Policijske uprave osječko – baranjske, a Hrvatsko društvo dramskih umjetnika primilo ju je u članstvo u statusu profesionalne glumice i redateljice. U ime Gradskog kazališta, 2009. godina primila je Zlatnu diplomu Hrvatskog sabora kulture iz Zagreba za 80 godina kazališnog života u Baranji, zatim Brončanu diplomu Hrvatskog sabora kulture za 10 godina osobnog rada u kazalištu i širenju kulture, 2015. Povelju Grada Belog Manastira, a 2019. godine bila je na prijemu kod predsjednice Republike, Kolinde Grabar Kitarović. Župan osječko – baranjski Ivan Anušić 2021. godine dodijelio joj je godišnju nagradu Osječko – baranjske županije za kulturu, odnosno, za osobite zasluge u kazalištu, a 2024. župan Mato Lukić nagradio ju je Poveljom humanosti. Koncem 2024. Hrvatski centar za dramski odgoj dodijelio joj je nagradu za poseban doprinos dramskoj pedagogiji. U toj snazi, mnogi su vidjeli u njoj inspiraciju, a kolegica Petra B. Blašković iz Hrvatskog narodnog kazališta, o njoj je rekla prilikom dodjele nagrada Osječko – baranjske županije:
„Odgovornost je preporučiti nekoga za nagradu, ali vjerujem da se nagrade zasluže predanim radom i kvalitetom. Iza svake vizije, mora stajati vizionar, a u ovom slučaju vrhunski znalac. Sve te kvalitete krase Danielu, koja služi kao primjer i inspiracija da se ciljevi mogu ostvariti unatoč poteškoćama. Nagraditi nju, značilo bi priznati dosadašnje rezultate i potaknuti vjeru u još bolju, bogatiju i uspješniju budućnost, ne samo za nju, već za sve one koji u njoj prepoznaju dragocjenu snagu kulturne scene Belog Manastira.“
Ovo je prigoda da se zahvalimo Danieli na svemu što je kroz 20 godina utkala u kulturni život: na inspiraciji, hrabrosti, umjetničkom nemiru i nježnosti kojom gradi mostove između scene i gledališta. Želimo joj još mnogo novih kazališnih putovanja, uloga i stvaralačkih izazova, na radost svih nas koji znamo da kazalište nije samo umjetnost, nego i dom u kojem se prepoznajemo, rastemo i postajemo bolji ljudi.
Povodom obilježavanja 20 godina kazališnog stvaralaštva i Europske Noći kazališta, Daniela će 13. studenog održati nastavu dramske pedagogije u OŠ „Mladost“ u Osijeku, a u petak 14. studenog zaigrat će Palčicu u Velikoj dvorani Centra za kulturu u Belom Manastiru.
