Hrvatska uvodi sveobuhvatan zakonodavni okvir kojim se prvi put sustavno uređuje područje priuštivog stanovanja. Novi zakon postavlja jasna pravila gradnje, upravljanja i financiranja stambenih projekata koji se provode uz potporu javnih sredstava, s ciljem dugoročnog povećanja dostupnosti stanova građanima.
Jasna definicija priuštivosti
Jedna od ključnih novosti je precizna definicija priuštivog stanovanja. Trošak najma ili rate kredita za stan odgovarajuće površine, uvećan za režije i troškove održavanja, ne smije prelaziti 30 posto neto prihoda kućanstva. Time se postavlja mjerljiv standard koji povezuje cijenu stanovanja s realnim primanjima građana.
Prihodovni kriterij temelji se na lokalnoj medijalnoj neto plaći – za samca prag iznosi dvije i pol medijalne plaće, a za svakog dodatnog člana kućanstva povećava se za 0,5 medijalne plaće.
Plan gradnje i aktivacija praznih stanova
Država planira izgradnju i obnovu 20.200 stanova i obiteljskih kuća do 2030. godine. Od toga će se 8.000 novih stanova graditi putem Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), dok se oko 9.000 stanova planira osigurati aktivacijom praznih nekretnina.
Model aktivacije praznih stanova omogućuje uključivanje postojećeg, neiskorištenog stambenog fonda u sustav priuštivog najma. APN će stanove pribavljati od vlasnika i davati ih u podnajam po kontroliranim cijenama, uz uvjet da nekretnine nisu korištene najmanje dvije godine ili zahtijevaju tek manje zahvate.
Ciljane skupine
Zakon obuhvaća širok krug korisnika: građane s nižim prihodima, mlade do 45 godina, obitelji s djecom, osobe s deficitarnim zanimanjima, djelatne vojne osobe, policijske i javne službenike, starije od 65 godina te druge kojima je potrebna stambena podrška. Preduvjet je da nemaju u vlasništvu odgovarajuću stambenu nekretninu.
Na ovaj način stanovanje se prepoznaje kao razvojna, a ne samo socijalna politika, osobito u sredinama gdje nedostatak stanova otežava zapošljavanje stručnog kadra.
Financijski okvir i ulaganja
Za provedbu programa predviđeno je oko dvije milijarde eura do 2030. godine te dodatnih 3,5 milijardi eura do 2034. godine. Sredstva će osiguravati Republika Hrvatska, jedinice lokalne i regionalne samouprave, APN, financijske institucije te, u budućnosti, fondovi Europske unije i krediti.
Financijski viškovi ostvareni upravljanjem stambenim fondom morat će se koristiti isključivo za daljnju gradnju i održavanje, čime se osigurava dugoročna održivost sustava.
Pravila gradnje i upravljanja
Zgrade namijenjene priuštivom stanovanju moraju biti projektirane prema načelima racionalnosti, modularne gradnje i zelene infrastrukture. Najmanje 50 posto stanova u zgradama mora biti namijenjeno priuštivom najmu, dok u zgradama s manje od deset stanova svi stanovi moraju biti za najam.
Stanovi kupljeni po priuštivoj cijeni ne smiju se prodavati niti davati u najam u razdoblju od 35 godina, a država i jedinice lokalne samouprave imaju pravo prvokupa. Kupnja je moguća uz obročnu otplatu pod povoljnim uvjetima u pogledu cijene, kamata i rokova.
Uloga lokalne samouprave
Provedbu zakona osiguravaju Vlada putem nadležnog ministarstva, Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama te jedinice lokalne i područne samouprave. Lokalna razina sudjeluje ustupanjem zemljišta, sufinanciranjem gradnje, prilagodbom prostornih planova i izradom lokalnih programa stanovanja.
Gradnja se ne može provoditi bez suradnje i suglasnosti lokalnih jedinica, čime se osigurava usklađenost projekata s potrebama konkretnih sredina.
Novi zakon postavlja temelj za dugoročno povećanje dostupnosti stanovanja, uz kombinaciju nove gradnje, aktivacije postojećeg fonda i strogo definiranih kriterija priuštivosti. Uspjeh će ovisiti o provedbi na terenu i sposobnosti da planirani financijski i organizacijski okvir donese stvarne, mjerljive rezultate.
