
Relaksacija (meditacija) je tehnika disanja kojom se opušta tijelo, um i duh. Jedna je od najčešće korištenih metoda u otpuštanju napetosti i stresa, lakšem nošenju sa stresnim situacijama, prevenciji bolesti i održavanju fizičke i mentalne vitalnosti. Brojne znanstvene studije dokazale su dobrobiti redovite meditacije u odraslih i djece. Mnogobrojne škole u inozemstvu uvele su meditaciju u raspored i rezultati su odlični: djeca imaju bolju koncentraciju, veću mirnoću i strpljenje, bolje ocjene, veću toleranciju i empatiju, smanjilo se agresivno i hiperaktivno ponašanje (manje kazni), piše Mamin kutak.
Jedno od učestalijih pitanja roditelja je “Mogu li djeca zaista meditirati, tj. mirno sjediti i samo disati?” Odgovor je da, mogu i trebaju. Današnja djeca i mladi su pod tolikim školskim, društvenim i obiteljskim stresom; anksioznost, depresija, hiperaktivnost, poremećaji koncentracije i komunikacije su u tako velikom porastu što s razlogom zabrinjava roditelje koji žele da su njihova djeca sretna, zdrava, mirna, opuštena, otvorena i uspješna.
Kako meditacija djeluje?
Znanstvena istraživanja su pokazala da meditacija povećava gustoću sive tvari u mozgu i jača prefrontalni korteks koji je zadužen za razmišljanje, planiranje, rješavanje problema, rasuđivanje, donošenje odluka i ostale izvršne funkcije. Istovremeno, meditacija utječe i na aktivnost amigdale, dijela mozga zaduženog za naše emocije i odgovor na stres, odnosno “bori se ili bježi” odgovor tako što smanjuje intenzitet i količinu emocija, strahova i stresova na naše reagiranje, ponašanje i donošenje odluka. Tako u određenom stresnom trenutku možemo ostati mirni, sabrani, koncentrirani i donositi ispravne odluke, a ne paničariti, biti paralizirani strahom, ljutnjom ili nekom drugom vrstom emocija.
Što to znači za djecu? Kada upoznamo djecu s relaksacijom od vrlo rane dobi, pomažemo u oblikovanju fizičke strukture njihovog mozga. Djeca mogu bolje učiti, razvijaju vještine za upravljanje emocijama, razvoj empatije i tolerancije. Postaju više svjesnija sebe, svojih misli i osjećaja, otpornija su na stres i lakše se nose sa stresnim situacijama.
Koje su dobrobiti relaksacije?
Dobrobiti relaksacije su mnogobrojne:
- Poboljšava pamćenje, koncentraciju, olakšava učenje te povećava kreativnost
- Usporava disanje, otkucaje srca i smanjuje razinu hormona stresa u stresnim situacijama što omogućava bolje reagiranje i nošenje sa stresom te se povećava otpornost na stres
- Jača imunitet jer snizuje razinu kortizola (hormona stresa) koji se luči u velikim količinama kad smo pod stresom i tako slabi i iscrpljuje obrambeni mehanizam našeg tijela
- Poboljšava svjesnost djece o vlastitim mislima i emocijama u trenutku što omogućava da ispravno i mirno reagiraju bez da ih preplave emocije pa da reagiraju nekontrolirano, agresivno, hiperaktivno ili tužno i depresivno
- Jača samopoštovanje i samopouzdanje djeteta
- Poboljšava spavanje jer se kroz disanje umiruje i opušta um i tijelo pred spavanje, smiruju se misli
- Djeca postaju mirnija, sretnija, optimistična, imaju pozitivan mindset, fleksibilnija su, tolerantnija, imaju veći emotivni balans i stabilnija su
- Znanstvene studije pokazale su dobrobit relaksacije na smanjenje i uklanjanje bolova (glavobolje, bolovi u trbuhu, menstrualni bolovi), snižavanje krvnog tlaka, kod poremećaja u prehrani i slabog apetita
Dužina i učestalost kao i prihvaćanje prakticiranja relaksacije varira od djeteta do djeteta i potrebno je veliko strpljenje, razumijevanje i mirnoća roditelja. Ako roditelj već sam ne prakticira neku vrstu relaksacije (meditacije), najbolje je da se obrati stručnoj osobi za pomoć. Iz iskustva u radu s djecom, mala djeca već od 3. ili 4. godine mogu početi sa disanjem i opuštanjem. Pedijatri i stručnjaci za meditaciju preporučuju: nekoliko minuta na dan za predškolsku djecu, 3-10 minuta dva puta na dan za osnovnoškolce i 5-45 minuta
na dan za tinejdžere i odrasle ovisno o potrebi i želji.
Na dječjem programu djeci koju učimo relaksaciju (disanje i opuštanje) uvijek dajemo primjer kako i kada mogu koristiti tu tehniku u svakodnevnim situacijama, od disanja i umirivanja prije pismenog ili usmenog ispita, nastupa, kod javljanja strahova i nesigurnosti, posjeta doktorima (stomatolozima) i obavljanju pregleda ili kod hiperaktivnog, agresivnog ponašanja i odaziv je odličan. Navest ću primjer trogodišnjeg dječaka izrazito agresivnog, ljutitog i hiperaktivnog ponašanja često praćenog vikanjem i psovanjem.
Majka nam je ispričala kako je jednog dana imao jaki agresivni i ljutiti tantrum, vikao je, bio jako uznemiren i onda je sam (bez sugestije roditelja) sjeo na fotelju, zatvorio oči i počeo disati. Roditelji su bili potpuno iznenađeni tom njegovom reakcijom. Maleni se nakon par minuta umirio. Osnovnoškolci i tinejdžeri nam uvijek kažu da kada primijene tehniku, da ostvare pozitivan rezultat i da se bolje i sretnije osjećaju. A to je nešto što svi želimo našoj djeci, zar ne?