Sezona gljiva traje od travnja do studenog, ali glavna sezona branja gljiva kreće s jesenskim kišama, od polovice rujna
Iako se šumske gljive mogu brati gotovo cijelo proljeće i ljeto, branje gljiva se najčešće odvija u jesenskim mjesecima kad ih ima i najviše.
U jesen možemo pronaći vrganje, lisičarke, sunčanice, gomoljače, bukovače, golubovače, vrbovače, srnjače, crne trube.
U Hrvatskoj je trenutno ugroženo oko 350 vrsta gljiva te se one ne smiju brati.
Obavezno prije kretanja u šumu izvadite dozvolu za branje gljiva koja vrijedi za kalendarsku godinu jer u suprotnom riskirate kaznu koja ide čak i do 1000 eura.
S dozvolom se smije ubrati do 3 kilograma nadzemnih gljiva.
Nedavno je u Puli zabilježen slučaj trovanja gljivama. Jedan par je završio u bolnici zbog trovanja uslijed konzumacije gljiva. Sve je na sreću prošlo bez posljedica.
Ako niste stručni u ovom području, najbolje potražiti savjet ili proširiti znanje uz pomoć dostupne literature.
Gdje su najbolje lokacije za branje gljiva u Hrvatskoj?
Najbolje lokacije za branje su vlažne šume s više vrsta drveća jer to omogućuje i veći broj vrsta upravo zahvaljujući suživotu gljive i drveta.
Šumske jestive gljive u Hrvatskoj se najčešće pronalaze na sjenovitim mjestima u unutrašnjosti zemlje, u Gorskom Kotaru, okolici Zagreba ili Slavonskim šumama.
Gljive se mogu brati i po ravnim poljima i livadama, no ako možete, izbjegnite područja pored ceste, u onečišćenom okolišu ili na obrađenoj zemlji jer postoji vjerojatnost da je posuta umjetnim gnojivom.
Gljive uvijek berite s pažnjom – nemojte ih čupati kako ne bi oštetili micelij, već ih oprezno režite nožem tik uz zemlju i ostavite barem dio plodišta za rasipanja spora i održavanja vrste.
Što sve trebamo znati ako smo početnici?
Svaki početnik prvenstveno treba biti ljubitelj prirode i osviještena osoba, jer gljivar ne smije biti uništavač prirode nego njen čuvar.
Potrebno je posebno obratiti pažnju na sličnosti čestih otrovnica s jestivim vrstama.
Prije bilo kakvog pokušaja branja trebalo bi najprije naučiti čim više otrovnih vrsta gljiva, osobito smrtonosnih, uz pomoć iskusnih gljivara i kvalitetne literature.
Gljive se uče jedna po jedna vrsta detaljnim fotografiranjem i zapisivanjem čim više značajki uz upoznavanje otrovnih dvojnika i čim više vrsta u rodu.
Treba obratiti pozornost na stanište i značajke. Ima li gljiva ispod klobuka rupice (pore) ili listiće, mijenja li boju na dodir ili stisak, uzdužni prerez gljive, miris i slično.
S dozvolom se smije ubrati do 3 kilograma nadzemnih gljiva.
S obzirom na to da je branje gljiva u Hrvatskoj zakonski uređeno, osobno smatram da bi svatko tko ima namjeru brati gljive svakako trebao pročitati Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama u Republici Hrvatskoj, Pravilnik o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta i Crvenu knjigu gljiva Hrvatske.
