Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP) usvojen je 5. lipnja 1972. na Konferenciji u Stockholmu, a zahvaljujući tome, danas se u više od 140 zemalja svijeta obilježava Svjetski dan zaštite okoliša.
Ove godine se želi potaknuti države na snažnije aktivnosti u borbi protiv onečišćenja plastikom jer plastični proizvodi onečišćuju naš planet alarmantnim tempom.
Od 1970-ih stopa proizvodnje plastike rasla je brže od proizvodnje bilo kojeg drugog materijala uz trend porasta plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu odnosno predmeta koji su namijenjeni bacanju nakon samo jedne uporabe.
Većina plastike proizvodi se iz nafte, što doprinosi povećanju emisija stakleničkih plinova. Samo u oceanima svake godine završi 14 milijuna tona plastičnog otpada (580.000 kamiona), a 85 posto ga potječe s kopna. Plastika čini između 80 i 85 posto otpada pronađenog u moru i na obali. Nalazi mikroplastike su u svim oceanima i brojnim organizmima te je više zabilježenih pojava ugradnje plastike u stijene pri čemu nastaju plastiglomerati.
U Ministarstvu upozoravaju da je naše zdravlje povezano sa stanjem okoliša, pa tako plastiku iz okoliša unosimo u tijelo u obliku mikro i nanoplastike udisanjem zraka, kroz hranu i vodu pa čak i kroz kožu.
Komadići plastike prisutni su u plućima, jetri, slezeni i bubrezima ljudi, a nedavnim istraživanjem potvrđena su i u posteljici novorođenčadi. Puni opseg utjecaja na zdravlje još uvijek nije poznat, međutim, brojna znanstvena istraživanja ukazuju da neki od aditiva sadržanih u plastici uzrokuju zdravstvene probleme, primjerice endokrine i razvojne poremećaje, poremećaje u reprodukciji i karcinome.
Na području Europe sakupi se oko 29 milijuna tona otpadne plastike, od čega se 32 posto uputi na recikliranje, 43 posto na spaljivanje/suspaljivanje, a 25 posto se odloži na odlagališta.
Plastični otpad potom se prenosi morskim strujama, ponekad na vrlo velike udaljenosti. Može biti nanesen na kopno, razgraditi se u mikroplastiku ili stvoriti gusta područja morskog otpada zatočena u oceanskim vrtlozima. UNEP procjenjuje da šteta za morski okoliš na globalnoj razini iznosi najmanje 8 milijardi USD godišnje.
Plastični morski otpad uzrokuje i štetu za djelatnosti kao što su turizam, ribarstvo i pomorski promet. Istodobno se vrijedan materijal koji bi se mogao vratiti u gospodarstvo gubi nakon što je kao otpad odbačen u okoliš. Glavni pokretači povećanja količine plastičnog otpada i njegove raspršenosti u morskom okolišu povezani su ne samo s vrijednosnim lancem i tržištem plastike nego i s ponašanjem pojedinaca i društvenim trendovima. Široka dostupnost plastike, trend potrošnje plastike zbog njezine praktičnosti i cijene te nedostatak poticaja za osiguravanje pravilnog prikupljanja i obrade otpada jedni su od najvažnijih čimbenika koji su doveli do trenutačnog stanja.
Prema podacima Eurostata, između 2010 and 2020 godine, količina ambalažnog otpada od plastike po stanovniku povećala se za čak 23%. Stanovnik EU je u 2020, godini proizveo 34.6 kg ambalažnog otpada od plastike, od čega se reciklira 13.0 kg ili 38%.
Na žalost, danas smo osviješteni da plastika nije savršen, inertan materijal, kao što se dugo smatralo. Ipak, očekuje se daljnji rast potrošnje plastike, što će generirati dodatan pritisak na okoliš i klimu.
Potrebno je pojačati aktivnosti usmjerene prema cirkularnom gospodarstvu kroz inovacije i dizajn proizvoda koji će biti prihvatljiviji za okoliš, promociju pozitivne prakse sprječavanja nastanka otpada uz primjenu na lokalnoj razini i u gospodarstvu te podizanje svijesti javnosti.
