Mobilne mreže pete generacije (5G) ove će se godine spominjati na sve strane jer su postale stvarnost i sastavni dio svih budućih pametnih telefona, tableta, ali i mnogih drugih uređaja. No, potrebno je znati da postoje tri vrste 5G mreža, što može itekako zbunjivati…
Jer, dok se u teoriji priča o brzinama od 10Gbps, praktički nepostojećoj latenciji i propusnosti koja bez problema može “držati” koliko god treba korisnika odjednom bez da im “reže” brzinu, stvarnost je ipak nešto drugačija. Naime, ono što dolazi u ovom trenutku, kao i kroz narednih nekoliko godina, nije to što teorija kaže. Iako, s vremenom i razvojem mrežne arhitekture moglo bi postati.
Najbolje situaciju opisuje američki primjer, odnosno, ono što koriste tamošnji najveći operateri. Riječ je o njih četiri, AT&T, Verizonu, T-Mobileu i Sprintu, no nijedan od njih nije kompatibilan kroz infrastrukturu sa sve tri vrste 5G mreža. Jer, strategija im je bila omogućiti 5G što je prije moguće pa su se oslanjali na ono što ima i to iskoristili kao temelje za dalje.
Prije svega, treba reći da su te tri vrste:
– mmWave high-band 5G – brži je oko deset puta no LTE, ima ekstremno nisku latenciju, što znači da se poruke između dvije strane odašilju praktički u trenutku kad su poslane. Problem je što korisnik mora biti blizu odašiljača, svega 25 metara od njega, kako bi radile “punim plućima”. Samim time, za ovu 5G vrstu treba uistinu mnogo odašiljača. U Sjedinjenim Američkim Državama kroz ovaj vid 5G mreža korisnicima će signal “puštati” T-Mobile u manjoj mjeri, te AT&T u Verizon u punoj mjeri.
– mid-band 5G – brži je oko šest puta no LTE, a koristit će ga Sprint. Ubrzo i T-Mobile jer će se nakon zelenog svjetla američkih regulatora spojiti.
– low-band 5G – bržo je oko 20 posto no 4G LTE i koristit će ga T-Mobile i AT&T.
Kao što je vidljivo, istinski i pravi 5G je mmWave high-band 5G, ali s obzirom na manjkavosti po pitanju infrastrukture, zapravo nije funkcionalan. Jer, biti u svakom trenutku 25 metara od odašiljača nije baš izvedivo, ali ni preporučljivo. Ipak, ono što ova 5G vrsta nudi jest izostanak latencije, što ne ovisi o udaljenosti od odašiljača i to će biti iznimna prednost, posebno gamerima i pružateljima streaming usluga.
Možda sa svim ovim spoznajama 5G fama malo jenjava, ali ne bi trebala jer čak i najlošiji vid 5G mreže nudi 20 posto veće brzine no što nudi danas najbrža dostupna mobilna mreža. Nije ni to za baciti…
Kako će biti u Hrvatskoj i koji će tip 5G mobilne mreže dobiti domaći korisnici ostaje još da se vidi jer i Hrvatski Telekom, A1 Hrvatska i Tele2 Hrvatska čekaju odobrenje regulatora za ulazak u utakmicu za frekvencije. Tek kada to bude riješeno može početi ubrzana izgradnja mreža. Ako je suditi po dosadašnjim mjerenjima 4G mreža koje su obavile nezavisne tvrtke jasno je da će domaći korisnici dobiti vrlo brze i kvalitetne mreže.