
Hrvatska narodna banka uvodi nove makrobonitetne mjere kojima ograničuje kriterije kreditiranja potrošača.
Makrobonitetna politika je set mjera koje središnje banke koriste kako bi postavile različite kriterije za odobravanje kredita u bankama i tako štitile financijsku stabilnost ukupnog bankarskog sustava.
HNB je donio nove kriterije kreditiranja potrošača koji idu u javno savjetovanje. Jedan dio mjera odnosi se na omjer duga i dohotka kućanstava, drugi dio se odnosi na odnos vrijednosti nekretnine i kredita.
U slučaju stambenih kredita otplata duga neće smjeti biti veća od 45 posto dohotka, dok se kod ostalih kredita, uključujući gotovinske, taj omjer otplate duga i dohotka (DSTI) ograničava na 40 posto.
Što se tiče duga i dohotka kućanstava, primjerice dođete u banku i želite dobiti kredit. Banka standardno traži prosjek tri plaće, to je neki vaš dohodak, iako u to može ući nešto drugo. Vi tražite kredit, npr. 15.000 eura, hoćete kupiti auto, kamata je 6%, i vama je ta mjesečna rata ako uzimate na 10 godina kredit negdje oko 170 eura, objasnio je u HRT-ovoj emisiji Dobro jutro Hrvatska Milan Deskar-Škrbić, Hrvatska narodna banka.
Što banka gleda? Ona uzme tih 170 eura usporedi s vašim dohotkom i gleda koliki je taj postotak, koliki je omjer, udjel te rate kroz vaš dohodak. Međutim, bitno je napomenuti da banka ne gleda samo taj jedan kredit. Ako imate već postojeći kredit u drugoj banci, to se isto računa. Ako imate minus na računu, to se isto računa. I onda kada se svi ti dugovi zbroje, oni se onda dijele s vašim dohotkom i onda dolazimo do tog omjera, pojasnio je.
Očekuje se da će mjere, koje bi se trebale početi primjenjivati od 1. travnja 2025.
Uz to, najdulji rok na koji će banke ubuduće moći odobravati gotovinske kredite iznosi deset godina, a u slučaju stambenih maksimum je 30 godina. Vrijednost nekretnine u zalogu, pak, više ne smije biti veća od 90 posto stambenog kredita.
Iznos novog zaduživanja potrošača ograničuje se tako da pri odobravanju novoga kredita:
- omjer mjesečne otplate ukupnog duga i dohotka (engl. debt service to income, DSTI) ne smije biti veći od 45% za stambene kredite i 40% za nestambene kredite
- omjer iznosa stambenoga kredita i vrijednosti nekretnine u zalogu (engl. loan to value, LTV) ne smije biti veći od 90%.
Novi kriteriji kod stambenog kredita
Kod stambenih kredita, mjesečni teret otplate duga ne smije biti veći od 45% dohotka. Ipak, 20% iznosa kredita može biti odobreno i iznad limita, ali posebno, barem tri četvrtine za potrošače koji rješavaju stambeno pitanje.
– Tu se dopuštaju bankama odstupanja, a posebno za ljude koji svojim kreditom žele riješiti stambeno pitanje, a ne kupiti, na primjer, apartman na moru pa ga rentati ili nešto, rekao je.
Drugi kriterij se odnosi na vrijednost omjera kredita i vrijednosti nekretnine. Iznos stambenog kredita ne smije biti veći od 90% vrijednosti nekretnine.
– Želite kupiti stan od 240.000 eura. Banka vam ne može dati 240.000 eura, nego maksimalno 90% od tog iznosa, uz još ovaj dodatni kriterij da vam rata kredita nije veća od 45%, kazao je.
Međutim, i tu dopušta se fleksibilnost bankama, i dalje 20% iznosa kredita može biti odobreno iznad limita, ali opet prvenstveno za ljude koji kupuju nekretninu da riješe svoje stambeno pitanje.
Kriteriji kod nestambenog kredita
Što se tiče nestambenog kredita,mjesečni teret otplate duga ne smije biti veći od 40% dohotka i 10% iznosa kredita može biti odobreno iznad limita.
Uz to, rok otplate ne smije biti veći od 10 godina, što u pravilu banke i nude nude kod potrošačkih kredita.
HNB ovim mjerama djeluje preventivno
HNB uvodi preventivne mjere kako bi smanjio rizike na tržištu kredita, koje se ubrzano širi, posebno u segmentu gotovinskih kredita. Guverner je istaknuo da je cilj „ohladiti“ tržište, jer je godišnji rast gotovinskih kredita porastao s 4% u 2022. na 16% krajem 2024., dok stambeni krediti bilježe stabilan godišnji rast od 10%.
Uz ubrzano kreditiranje, primijećeni su i problemi s otplatom kredita, unatoč rastu plaća.
Preventivne mjere trebaju zaštititi ranjivija kućanstva i spriječiti rast nenaplativih potraživanja, što bi moglo oslabiti stabilnost banaka u slučaju gospodarskih šokova.
Cilj je osigurati stabilnost financijskog sustava prije nego što se problemi potencijalno pogoršaju.