Odluka Ustavnog suda kojom je dio odredbi Zakona o osobnoj asistenciji proglašen neustavnim otvorila je niz pitanja o budućoj održivosti sustava osobne asistencije u Republici Hrvatskoj. Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) upozorava kako bi širenje kruga korisnika, bez istodobnog jačanja kapaciteta sustava, moglo dovesti do ozbiljnih problema u pružanju usluge osobama s invaliditetom koje imaju najveće potrebe za podrškom.
Prema upozorenjima SOIH-a, već sada postoji manjak osobnih asistenata na tržištu rada, a proširenje prava na dodatne skupine korisnika moglo bi dodatno smanjiti dostupnost usluge. Posebno su istaknute starije osobe s teškim invaliditetom koje često ostaju bez obiteljske podrške i za koje je osobna asistencija ključna za svakodnevno funkcioniranje i neovisno življenje. Uz to, očekuje se i dodatno administrativno opterećenje sustava, s obzirom na velik broj novih zahtjeva koje bi bilo potrebno obraditi.
Posebna zabrinutost izražena je zbog uklanjanja dobne granice od 18 godina za ostvarivanje prava na osobnu asistenciju. SOIH navodi kako većina država članica Europske unije osobnu asistenciju veže uz punoljetne korisnike, dok se za djecu s teškoćama u razvoju primjenjuju drugi oblici podrške. U Hrvatskoj su djeci već dostupne usluge poput pomoćnika u nastavi, roditelja njegovatelja ili njegovatelja, organiziranog boravka, usluge odmora od skrbi te inkluzivni dodatak.
Upozorava se kako bi, nakon odluke Ustavnog suda, moglo doći do preklapanja usluga, pri čemu bi djeca s teškoćama u razvoju uz već postojeće oblike potpore dobila i osobne asistente. Time se, prema ocjeni SOIH-a, odstupa od temeljnih načela osobne asistencije kakvu zagovara Europska mreža neovisnog življenja (ENIL), prema kojima je riječ o usluzi namijenjenoj punoljetnim osobama s invaliditetom koje same upravljaju vrstom i opsegom potrebne pomoći, bez preuzimanja uloga odgoja, skrbi ili terapije.
Dodatni problem vidi se i u mogućem usmjeravanju osobnih asistenata prema radu s djecom, gdje je asistencija često dodatna usluga, dok je skrb o odraslim osobama s teškim invaliditetom fizički i psihički zahtjevnija. Time bi se, upozorava SOIH, mogla dodatno ugroziti dostupnost usluge onima kojima je ona nužna za osnovno funkcioniranje.
Iz SOIH-a ističu kako se odobravanje osobne asistencije temelji na individualnoj procjeni potreba korisnika, koju provodi stručna komisija, uz jasno definiranje broja sati asistencije, čime se nastoji osigurati individualizirani pristup svakom korisniku.
Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske već tri desetljeća aktivno sudjeluje u razvoju sustava osobne asistencije u Hrvatskoj, od njezina uvrštavanja u nacionalne programe, preko pilot-projekata i financiranja iz europskih fondova, do zakonskog priznanja prava na osobnu asistenciju 2023. godine. U izradi Zakona sudjelovali su predstavnici saveza osoba s invaliditetom, uključujući i one koji zastupaju djecu s teškoćama u razvoju, kao i predstavnici pravobraniteljskih institucija i akademske zajednice.
Iako upozoravaju na moguće negativne posljedice aktualne odluke, iz SOIH-a pozdravljaju najavu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da će se početkom 2026. provesti evaluacija sustava osobne asistencije. Očekuju da će se u tom procesu tražiti rješenja koja će osigurati dugoročno održiv, funkcionalan i pravedan sustav osobne asistencije za korisnike svih dobnih skupina.
