Tradicijsko umijeće gradnje zemljom, karakteristično za Slavoniju, Baranju i Srijem, upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zaštita je provedena na prijedlog Konzervatorskog odjela u Osijeku.
Riječ je o skupu tehnika, znanja i vještina kojima su se stoljećima gradile stambene i gospodarske zgrade na istoku Hrvatske. Kao osnovni materijal koristila se zemlja iz neposrednog okruženja, često u kombinaciji s materijalima biljnog podrijetla.
Takav način gradnje svjedoči o usklađenosti tradicijskog života s prirodnim i zemljopisnim obilježjima prostora. Iako se zemlja kao građevni materijal koristila i u drugim dijelovima Hrvatske, najveće bogatstvo i razvijenost tehnika zabilježeni su upravo u istočnim hrvatskim krajevima, gdje je sastav tla posebno pogodan za takvu gradnju.
Povijest gradnje zemljom na istoku Hrvatske može se pratiti još od prapovijesnih naselja, dok je njezina široka primjena zabilježena tijekom 18. i 19. stoljeća. Krajem 19. stoljeća zemlju postupno potiskuju industrijski proizvedena opeka i crijep, a od druge polovice 20. stoljeća građevinski propisi i standardizacija materijala više je ne prepoznaju kao građevni materijal.
Tradicijska gradnja zemljom obuhvaća različite postupke i tehnike, među kojima su pleter, naboj, zidanje ćerpičima, kanat i izrada zemljanih žbuka. Pri gradnji su se najčešće kombinirale različite tehnike, ovisno o namjeni zgrade i dostupnim materijalima.
Razvoj ruralnog turizma posljednjih je godina ponovno potaknuo obnovu zgrada građenih zemljom kao važnog dijela tradicijskog identiteta. Jedan od najpoznatijih primjera je Karanac u Baranji, gdje se organiziraju radionice izrade ćerpiča, peći, zidova od pletera i zemljanih žbuka.
Zemlja kao prirodan građevni materijal promiče se i kroz manifestaciju „Akademija blata“, koja se u Karancu održava od 2012. godine, te „GlinArt festival“ u Kneževim Vinogradima, pokrenut 2021. godine.
Od svih tradicijskih tehnika najbolje je očuvano umijeće izrade zemljanih žbuka. One se, osim pri obnovi starih zgrada, danas koriste i kao završni sloj na kućama građenim od bala slame te drugih prirodnih i recikliranih materijala, čime se pridonosi razvoju ekološki održive gradnje.
Zaštita tradicijskog umijeća gradnje zemljom važna je za očuvanje graditeljske baštine Slavonije, Baranje i Srijema, ali i krajobrazne raznolikosti te prepoznatljivog identiteta istočne Hrvatske.
