Trebaju li djeca znati čitati, pisati i računati polaskom u školu?

foto: Pixabay

Prijelaz iz vrtića u školu predstavlja veliku prekretnicu u životu djece i njihovih roditelja. Ovo razdoblje mnogima zna biti izazovno i stresno budući da dijete napušta dosadašnju rutinu u kojoj je većinu vremena provodilo u igri te ulazi u akademski svijet u kojem se zahtjevi konstantno povećavaju. Roditelji su često u nedoumici oko toga koja sva znanja i vještine dijete treba imati usvojeno prije polaska u školu te se pitaju treba li dijete znati čitati i pisati prije nego krene formalno obrazovanje, piše Mamin kutak.

Da bi dijete moglo samostalno čitati i pisati, potreban mu je cijeli set predvještina koje se usvajaju već od najranije dobi. U nastavku pročitajte što logopedi imaju za reći o ovoj temi.

Početno znanje o pisanom tekstu

Interes za pisani tekst javlja se spontano već jako rano, a vidljiv je kad dijete samostalno uzima i lista slikovnicu, pretvara se da čita i traži da mu se nešto pročita. Znanje o pisanom tekstu podrazumijeva da dijete zna gdje su korice knjige, da se ne čitaju slike, nego tekst te da poznaje smjer čitanja. Nešto kasnije, dijete shvaća da se tekst sastoji od rečenica, a riječi od slova između kojih je razmak. Sve navedeno pomaže djeci razumjeti povezanost između pisanog i govornog jezika. Izloženost pisanom tekstu djeci omogućuje i prepoznavanje velikih i malih tiskanih slova. Ako su djetetu knjige već dobro poznate to uvelike olakšava prijelaz u svijet čitanja i pisanja.

Jezične vještine i govor

Prije polaska u školu, očekuje se da dijete pravilno izgovara sve glasove hrvatskog jezika. Osim toga, i jezični razvoj bi trebao biti u skladu s dobi. To znači da dijete može razumjeti i odgovarati na složenija pitanja, slijediti složene upute te da se izražava strukturiranim, složenim i gramatički pravilnim rečenicama. Također, djetetov rječnik trebao bi sadržavati mnogo pojmova (imenovanje kategorija i njihovih pripadnika poput voća i povrća, vozila, životinja, poznavanje suprotnih pojmova npr. kratko-dugačko, imenovanje prostornih i vremenskih odnosa poput ispred-iza, jučer-danas). Od djeteta se očekuje da može opisati značenje poznatih predmeta te međusobno uspoređivati predmete (npr. po čemu su dva predmeta slična, a po čemu različita). U predškolskoj dobi, ali i puno ranije dijete prepričava događaje i poznate priče pravilnim redoslijedom, pritom navodeći sve bitne elemente koji omogućuju sugovorniku razumijevanje događaja u priči. Priča koju dijete prenosi treba imati glavu i rep, odnosno likove, mjesto i vrijeme, opis što se dogodilo, je li nastao neki problem, kako se riješio i slično. Bitno je da dijete zna da način izražavanja i odabir rječnika prilagođava drugim osobama i situacijama. Dakle, jezične vještine potrebne su za usvajanje svih ostalih vještina te možemo reći da su vrlo važan alat za učenje i školski uspjeh.

Predmatematičke vještine

U predškolskoj dobi dijete već jako dobro barata količinama i brojevima. Može brojiti do 20, vršiti operacije zbrajanja i oduzimanja s konkretnim predmetima, odrediti veću ili manju količinu te poznaje pisane simbole za jednoznamenkaste brojeve. Osim toga, za usvajanje kasnijih matematičkih koncepata bitno je razumjeti prostorne i vremenske odnose (ispred-iza, prije-poslije) te prepoznati uzorak i pratiti niz. U ovoj dobi očekuje se od djeteta da može sortirati predmete prema nekom svojstvu npr. po boji, veličini, obliku.

Predčitalačke vještine

Ovaj set vještina odnosi odnosi se na to da dijete može prepoznati, izdvojiti i manipulirati manjim jedinicama riječi, odnosno glasovima u riječi. Često se vrte pojmovi glasovna analiza i sinteza, ali to je samo dio priče. Prije nego je dijete spremno na rastavljanje riječi na glasove postoje vještine koje treba svladati. To znači da predškolsko dijete može prepoznati i stvarati rimu (npr. prepoznaje da riječi KIST-LIST zvuče vrlo slično). Zatim, može riječ rastaviti na slogove i jednako ih sastaviti u cjelinu (zna da se riječ JABUKA može rastaviti na JA-BU-KA te ako mu se kaže JA-BU-KA da je u pitanju riječ JABUKA). Isto tako, očekuje se da može prepoznati prvi i zadnji glas u riječi te rastaviti kraću riječ na glasove i jednako tako sastaviti riječ od pojedinih glasova (npr. zna da se riječ PAS sastoji od glasova P-A-S te ako mu se kaže P-A-S može prepoznati da je to riječ PAS). U ovoj dobi, kao posljedica izloženosti pisanom tekstu, djeca mogu imenovati poneka slova (u prosjeku se očekuje poznavanje desetak velikih tiskanih slova prije polaska u školu) te napisati svoje ime.

Grafomotorika i vizualna percepcija

Od predškolskog djeteta očekuje se da posjeduje fleksibilnost šake i prstiju, da olovku drži palcem i kažiprstom uz oslonac na srednji prst te da ima odgovarajući pritisak olovke na papir. Dijete bi trebalo izvoditi ravne, kružne i valovite linije te precrtavati jednostavnije geometrijske oblike. Također, bitno je da uočava orijentaciju i smjer linija te da može pronaći jednak uzorak onome koji je tražen.

Dakle, dijete ne treba znati čitati, pisati i računati prije škole, no od izrazite je važnosti da ima adekvatne jezične, predčitalačke i predmatematičke vještine pomoću kojih će u školi lakše usvajati vještinu čitanja i pisanja te računanja. Bitno je da roditelji osiguraju djetetu okolinu koja će biti poticajna za ovladavanje spomenutih predvještina. Djecu treba uključiti u proces čitanja, razgovarati o priči i povezati s događajima u svakodnevnom životu, objašnjavati nepoznate riječi te mu postavljati pitanja. Dijete koje s navedenim predvještinama uđe u školski sustav je spremno za učenje čitanja i pisanja i sve izazove koji ga u školi čekaju.